Naučne analize domaćih stručnjaka, koje bi trebale dovesti do zaštite autohotnih sireva, livanjskog, vlašićkog i iz mijeha, finansiraju Italijani i Norvažani ali ne i država BiH. Delegat u federalnom Domu naroda Mislav Sučić i na posljednjoj sjednici postavio je delegatsko pitanje koje se u parlamentu ponavlja već nekoliko puta: šta država radi da zaštiti Livanjski sir?
Marka nije zaštićena
Livanjski sir, čuven po svome kvalitetu i specifičnom ukusu, naime, prolazi muke da bude zvanično priznat i plasiran kao autohotni proizvod. Proizvođači su bezbroj puta upozoravali da ovaj sir napadaju falsifikatori iz raznih dijelova BiH, ali i inostranstva.
Prema podacima koje smo dobili iz različitih izvora, bh. vlade i država do sada nisu uradile gotovo ništa da ga zaštite, ali je u pripremi projekat certificiranja autohotnih mliječnih i mesnih proizvoda. Vjekoslav Selak, profesor na Poljoprivrednom fakultetu u Sarajevu i savjetnik u federalnom Ministarstvu poljoprivrede, kaže da je pripremljeno 50.000 KM, kojima će se pomoći certificiranju livanjskog, vlašičkog i sira iz mjeha.
- Institucije koje će raditi na tim projektima tražiće financijsko učešće kantona da bi projekti bili uspješno vođeni i privedeni kraju – rekao je Selak.
I u ovom slučaju još jednom se pokazalo da stranci imaju više sluha za bh. kvalitet od domaćih vlasti. Tako Italijani kroz svoju nevladinu organizaciju „Ucodec“ sa sjedištem u Mostaru, finansiraju projekt ispitivanja i utvrđivanja autohotnosti Livanjskog i sira iz mijeha. Možda to i nije čudno ako se zna da u Italiji postoji 12 autohotnih vrsta sira, a u Francuskoj čak 36.
- Italijani su jako zainteresirani za livanjski sir kojim smo se prošle godine kao zadruga predstavili na sajmovima sira širom Italije. Na žalost mi ga ne možemo plasirati jer nije zaštićen kao marka, a za njegovo geografsko porijeklo se zna još od 1813. godine – kaže Jozo Bakić, predsjednik poljoprivredne udruge „Cincar“ iz Livna.
Mislav Sučić kaže da Livnjaci već dvije, tri godine pokušavaju da urade nešto.
Respektabilan skup
- Radi se na ispitivanju mlijeka na Poljoprivrednom i Veterinarskom fakultetu u Sarajevu kako bi se ustanovilo i definisalo po čemu je sir tačno specifičan – rekao nam je Sučić.
Još se ne zna da li je to nadmorska visina na kojoj nastaje mlijeko ili količina zasićenih i nezasićenih masti kiselina.
- Podvukli smo geografsko porijeklo. Sada je posao na Institutu za mjeriteljstvo i strandardizaciju, koji postoji nekoliko godina, a rezultata nema – kaže Sučić.
Radi tehnologije i prirode ispitivanja, na rezultate treba čekati još neko vrijeme. Istraživanja koje radi Poljoprivredni i fakultet prehrane iz Sarajeva u saradnji sa Poljoprivrednim fakultetom iz Banjaluke, Agronomskim fakultetom iz Mostara i Veterinarskim fakultetom iz Sarajeva , finansira NHL, Poljoprivredni univerzitet iz Norveške.
- Radi se na naučnom nivou na analizi i snimanju terena radi zaštite porijekla Livanjskog sira. To finansiraju Norvežani i Italijani, a koliko ja znam uloženih domaćih sredstava nema, kao što nema ni konkretnih poteza države – rekao je Zlatan Sarić, docent na Poljoprivrednom fakultetu u Sarajevu, koji radi na Institutu za tehnologiju hrane i mlijeka.
Na kraju, cijeli proces zavisi od Instituta za standarde i intelektualno vlasništvo čije je sjedište u Mostaru, koji do sada nije napravio ni jedan potez. Na pitanje kako je moguće da država nema interesa da se cijeli proces ubrza, jedan od sugovornika je priču vratio na opštepoznati problem tvrdnjom da je ubrzavanje nemoguće jer se ostvaruju interesi stranih lobija.
Dokumenti spremni
Agencija za sigurnost hrane BiH je pripremila čitav niz dokumenata o standardizaciji propisa o porijeklu i izvornosti proizvoda koji trebaju biti usvojeni. Sona Bjeljac, profesorica na Poljoprivrednom fakultetu u Sarajevu, kaže da se tim dokumentima preuzimaju evropski propisi.
- Oni moraju biti usvojeni na nivou države i tek onda ih možemo poslati u Evropu na usvajanje, čime bi neki od naših proizvoda konačno dobili odgovarajuće dokaze o porijeklu i kvalitetu, pa tako i Livanjski sir – kaže prof. Bjeljac.
biznis.ba
Marka nije zaštićena
Livanjski sir, čuven po svome kvalitetu i specifičnom ukusu, naime, prolazi muke da bude zvanično priznat i plasiran kao autohotni proizvod. Proizvođači su bezbroj puta upozoravali da ovaj sir napadaju falsifikatori iz raznih dijelova BiH, ali i inostranstva.
Prema podacima koje smo dobili iz različitih izvora, bh. vlade i država do sada nisu uradile gotovo ništa da ga zaštite, ali je u pripremi projekat certificiranja autohotnih mliječnih i mesnih proizvoda. Vjekoslav Selak, profesor na Poljoprivrednom fakultetu u Sarajevu i savjetnik u federalnom Ministarstvu poljoprivrede, kaže da je pripremljeno 50.000 KM, kojima će se pomoći certificiranju livanjskog, vlašičkog i sira iz mjeha.
- Institucije koje će raditi na tim projektima tražiće financijsko učešće kantona da bi projekti bili uspješno vođeni i privedeni kraju – rekao je Selak.
I u ovom slučaju još jednom se pokazalo da stranci imaju više sluha za bh. kvalitet od domaćih vlasti. Tako Italijani kroz svoju nevladinu organizaciju „Ucodec“ sa sjedištem u Mostaru, finansiraju projekt ispitivanja i utvrđivanja autohotnosti Livanjskog i sira iz mijeha. Možda to i nije čudno ako se zna da u Italiji postoji 12 autohotnih vrsta sira, a u Francuskoj čak 36.
- Italijani su jako zainteresirani za livanjski sir kojim smo se prošle godine kao zadruga predstavili na sajmovima sira širom Italije. Na žalost mi ga ne možemo plasirati jer nije zaštićen kao marka, a za njegovo geografsko porijeklo se zna još od 1813. godine – kaže Jozo Bakić, predsjednik poljoprivredne udruge „Cincar“ iz Livna.
Mislav Sučić kaže da Livnjaci već dvije, tri godine pokušavaju da urade nešto.
Respektabilan skup
- Radi se na ispitivanju mlijeka na Poljoprivrednom i Veterinarskom fakultetu u Sarajevu kako bi se ustanovilo i definisalo po čemu je sir tačno specifičan – rekao nam je Sučić.
Još se ne zna da li je to nadmorska visina na kojoj nastaje mlijeko ili količina zasićenih i nezasićenih masti kiselina.
- Podvukli smo geografsko porijeklo. Sada je posao na Institutu za mjeriteljstvo i strandardizaciju, koji postoji nekoliko godina, a rezultata nema – kaže Sučić.
Radi tehnologije i prirode ispitivanja, na rezultate treba čekati još neko vrijeme. Istraživanja koje radi Poljoprivredni i fakultet prehrane iz Sarajeva u saradnji sa Poljoprivrednim fakultetom iz Banjaluke, Agronomskim fakultetom iz Mostara i Veterinarskim fakultetom iz Sarajeva , finansira NHL, Poljoprivredni univerzitet iz Norveške.
- Radi se na naučnom nivou na analizi i snimanju terena radi zaštite porijekla Livanjskog sira. To finansiraju Norvežani i Italijani, a koliko ja znam uloženih domaćih sredstava nema, kao što nema ni konkretnih poteza države – rekao je Zlatan Sarić, docent na Poljoprivrednom fakultetu u Sarajevu, koji radi na Institutu za tehnologiju hrane i mlijeka.
Na kraju, cijeli proces zavisi od Instituta za standarde i intelektualno vlasništvo čije je sjedište u Mostaru, koji do sada nije napravio ni jedan potez. Na pitanje kako je moguće da država nema interesa da se cijeli proces ubrza, jedan od sugovornika je priču vratio na opštepoznati problem tvrdnjom da je ubrzavanje nemoguće jer se ostvaruju interesi stranih lobija.
Dokumenti spremni
Agencija za sigurnost hrane BiH je pripremila čitav niz dokumenata o standardizaciji propisa o porijeklu i izvornosti proizvoda koji trebaju biti usvojeni. Sona Bjeljac, profesorica na Poljoprivrednom fakultetu u Sarajevu, kaže da se tim dokumentima preuzimaju evropski propisi.
- Oni moraju biti usvojeni na nivou države i tek onda ih možemo poslati u Evropu na usvajanje, čime bi neki od naših proizvoda konačno dobili odgovarajuće dokaze o porijeklu i kvalitetu, pa tako i Livanjski sir – kaže prof. Bjeljac.
biznis.ba
